Prošlo je skoro dva mjeseca od aktivnog početka kampanje „Glasaću za Srebrenicu“, nastale kao reakcija na prestanak važenja posebnih izbornih pravila za općinu Srebrenica, čime se dokinulo pravo prijeratnih stanovnika općine da glasaju na lokalnim izborima. Ideja koja je okupila trinaest udruženja građana u Srebrenici, kroz dva mjeseca je uspjela mobilizirati bosansko-hercegovačku javnost, te dobiti podršku brojnih institucija, organizacija i pojedinaca u zemlji i svijetu.

No, njihov rad svakodnevno nailazi na prepreke. Bez obzira na stalna kršenja ljudskih prava, institucionaliziranu diskriminaciju koju provode policijske strukture pri procesu prijave prebivališta, te zastrašivanja usmjerena na aktiviste, čini se da postoji i druga strana udara, ona koja dolazi iz temelja političkog dogovora četiri stranke okupljene oko kandidature Ćamila Durakovića. Jasno je da šićarski interesi i u ovom slučaju merače razvaliti građansku akciju, a istovremeno pokušavaju pokupiti sve korisno za nastavak njihove samovlade - fildžanskog tipa.

Bilo je potrebno najmanje mjesec dana da dođe do konsenzusa između centrala i lokalnih organaka bošnjačkih političkih stranaka, kako onih u Federaciji, tako i ovih u Srebrenici, oko pitanja da li uopće treba ići u proces registracije. Aktivisti su krenuli sami, te je krajem maja počela aktivna registracija, a u  skladu sa postavljenim ciljevima i okupljanje najmanje 2000 povratnika, prijeratnih stanovnika Srebrenice i drugih građana koji su iskazali želju pomoći građansku inicijativu „Glasaću za Srebrenicu“.

Ideja nije mogla proći bez otpora u bošnjačkom političkom krugu, ma koliko to za neutralnog posmatrača izgledalo apsurdno. Naime, godinama su od sarajevskih predgrađa do kasaba oko Tuzle građene kule političke i ekonomske moći, koje su dio svoje podrške nalazile i među protjeranim Podrinjcima. Pitanje povratka u Srebrenicu, za njih je značio i gubitak glasačkog tijela te neizvjesnu budućnost postavljenog sistema interesne povezanosti u zajednicama gdje raseljena lica živjela u Federaciji.

Ipak, centrale su izvršile pritisak onog trenutka kada je svima bilo vidljivo da niti jedna politička opcija, koja pretendira na bošnjačke glasove, neće moći preživjeti pritisak javnosti i spočitavanje izdaje Srebrenice. No, razbijanje tvrdih linija unutar stranaka usporilo je institucionalnu podršku kampanji. Inicijativa je nastavila sa radom, unatoč unutrašnjim i vanjskim opstrukcijama.

Olakšanje je došlo sa konačnim političkom konsenzusom u Federaciji, kada su Vlada Federacije te kantonalne vlade Tuzlanskog, Sarajevskog i Zeničko-dobojskog kantona donijele odluke kojima se garantira zaštita stečenih ekonomskih i socijalnih prava povratnicima. Ovaj korak je bio od naročite važnosti za formalizaciju dosadašnjeg realnog povratka,  budući da je veliki broj lica faktički već i živio na prostoru općine Srebrenica, ali su zbog beneficija iz Federacije ostala prijavljena u općinama privremenog boravka.

Sama registracija nije značila mnogo bez dogovora o zajedničkom političkom nastupu, što je bio drugi kamen spoticanja u prividnom bošnjačkom jedinstvu. Rezultat kompromisa bila je kandidatura Ćamila Durakovića (do tada člana SDA), sadašnjeg vršioca dužnosti funkcije načelnika, pod uslovom da isti nastupi kao neovisni kandidat. Unatoč formalnom slaganju, ovu odluku će više puta, u toku posljednja dva mjeseca, dovesti u pitanje drugi pretendenti na kandidaturu za načelnika.

Prema broju glasova koje su njihove stranke osvojile na Općim izborima 2010. godine u Srebrenici, vrlo je lako zaključiti koliki je stepen legitimiteta lokalnih stranačkih lidera – kritičara ideje o zajedničkoj kandidaturi. Naime, za Zastupnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine na Općim izborima 2010. godine, na prostoru općine Srebrenice je zabilježeno 4929 važećih glasova: tada je Socijaldemokratska partija osvojila 73 glasa, Savez za bolju budućnost 107 glasova, Stranka za Bosnu i Hercegovinu 350 glasova, a Stranka demokratske akcije 622 glasa.

Do kraja jula je broj novoregistriranih glasača na prostoru općine Srebrenica već uveliko prešao ono što su na prošlim izborima osvojile sve četiri stranke zajedno. Opstrukcije su se nastavile, a  novi problemi stizali su iz Federacije. Naime, dok je registracija u Srebrenici išla svojim tokom, politički kandidati koji su računali na glasove lica privremenim ličnim kartama u Federaciji, krenuli su u tihu kontra-kampanju, šireći među građanima dezinformacije i strah vezan za oduzimanje socijalnih prava, unatoč cijelom nizu odluka kantonalnih i federalnih vlasti kojima je regulisano zadržavanje svih kantonalnih i federalnih prinadležnosti.

Isto će usporiti proces paralelne preregistracije lica sa privremenim ličnim kartama u Federaciji, koji su mogli jednostavnim postupkom promijeniti glasačku preferenciju – da li će glasati za Srebrenicu ili mjestu trenutnog boravišta. U ovoj skupini se zapravo i krije tajni glasački kapacitet Srebrenice, budući da je većina ovih glasača do sada apstinirala ili birala opciju glasanja u općini trenutnog boravišta. Premda je promjena preference bila najlakši put do novih glasova, lokalne gazde su nastavile za federalne liste nominirati građane porijeklom iz Podrinja, kako bi iskoristili njihov utjecaj i zaustavili oticanje glasova raseljenih lica ka biračkom spisku za Srebrenicu.

Neće dugo proći, a već doći i do unošenja razdora između onih lica koja su se registrirala na prostoru općine Bratunac i onih na prostoru općine Srebrenica, proizvodeći stanje lokalnog rata bošnjačkih moćnika, koji su bez ikakve zadrške krenuli u rušenje registracijskog procesa, prije svega pokrećući slične kontra-kampanjeo onim iz Federacije, a zatim i primitvnim lokalnim razmiricima nivoa „porijekla lica koja vode kampanju“, koje su trebale dovesti do neuspjeha inicijative .

Kako je rad građanske inicijative „Glasaću za Srebrenicu“ napredovao, očekivalo se da će kandidati za odbornike SDA, SDP-a, SBB-a i Stranke za BiH svojim aktiviranjem dodatno pojačati broj registriranih. Računica je išla prostom logikom da će oni u sklopu ličnih kampanja budu vršiti registraciju svojih potencijalnih glasača. No, stvari će krenuti u drugom pravcu. Kandidati za odbornike su umjesto traganja za građanima koje treba preregistrirati, krenuli u lov na lica registrirana kroz kampanju „Glasaću za Srebrenicu“, pokušavajući kapitalizirati rezultat koji su zapravo postigli mladi aktivisti Inicijative.

Jasno da u ovoj trci sa vremenom, u kojoj su sve stranačke strukture formalno djelovale pod sloganom „borbe za viši interes“, vidimo sve ono što je bilo očekivano i svojstveno nedozrelom bošnjačkom političkom krugu: generalni nedostatak pragmatičnosti, stavljanje ličnih odnosa ispred ideje općeg cilja, šikaniranje konstruktivnog rada drugih,  lokalno ratovanje te međusobna spaljivanja, i na kraju -  samo nada da će se bez ikakvog doprinosa postići ostvarenje postavljenog cilja.

Danas, čini se da aktivisti građanske inicijative „Glasaću za Srebrenicu“ imaju veći legitimitet i veći ulog od svih lokalnih moćnika zajedno. Samo je pitanje da li će taj ulog prepoznati Srebreničani, rasuti po čitavoj Bosni i Hercegovini?

Izvor: Oslobodjenje.ba

Piše: Nedim Jahić